Ljubavi, ti si moja snaga dok me nema

tiha kiša što po srcu mi vrijeme pere

Na tvojim leđima je svaka moja greška sjela

a ti ostala

i kad život tebi nije htio nježno više da se smije

Oči pune tame kriju dan po dan

Ti ostaješ ista i kad sve ti padne na dlan

Previše si puta ćutala da ja bih čuo glas

Previše si puta plakala umesto nas

Sve ti uzmem, nikad dosta

U tom zagrljaju se krije moja slabost

Al' si žena što iz pepela se budi

I kad boli, ti još uvek za nas čuvaš budućnost i ljude

Ljubavi, ti si moja snaga dok me nema

Tiha kiša što po suzama vreme pere

Na tvojim leđima je svaka moja greška

A ti ostala

I kad život tebi nije htio nježno više da se smije

Znam, nisi ti od kamena

A nosiš teret što bi slomio i najvećeg radnika

U tvojim rukama

Meni je toplina

al' u duši ti si hladna jer te sudbina već godinama minira

I kad ne treba ti praštaš

I kad bježi sve ti ostaješ

A ja te gledam kako gineš za nas dvoje

Dok te stvarnost vuče dolje, ti se boriš kao svoje

I ko bi drugi stao tu gdje boli

Ko bi drugi za ljubav krčio put dok srce gori

Ti što znaš i kad ja ne znam sebe, ti što ostaneš

i kad nema zašto, nego samo jer te duša zebe

Ljubavi, ti si moja snaga dok me nema

Tiha kiša što po srcu mi

Na tvojim leđima je svaka moja greška sjela

a ti ostala

i kad život tebi nije htio nježno više da se smije