Na bijelom kaputu još tvoja je vlas

Na stubištu zastanem, učini se glas

U džepu dva računa, na svakome nas dvoje

Sad konobar ne pita, već odnosi tvoje

Tvoja crna kosa preko mojega dlana

To pamtim bolje nego datum rastanka

Bila si savršena, govorio sam svima

A nisam čuo ženu koja plače pred njima

bijelom kaputu

Još te tražim u svakom svom putu

Nisam htjela da me zoveš s njom

Nego da me čuješ za našim stolom

Zajedno

Sad nas dijele tek tri stanice

A ne znamo jedno drugom doći

Iste su nam budne trepavice

Drugi prozori u istoj noći

Još crnu kosu vežem kad počinje kiša

U novoj sobi svaka sitnica je tiša

Nema tvojih ključeva ni koraka pred vratima

Voda za čaj koju grijem već

Kažeš: "Savršena"

ja spustim pogled niže

jer svaki takav ukras od tebe me odmiče.

Trebala sam rame, ne okvir pozlaćen

da smijem loše dane donijeti u stan.

Crna kosa na bijelom kaputu,

još te tražim u svakom svom putu.

Nisam htjela da me zoveš snom,

nego da me čuješ za našim stolom zajedno.

Sad nas dijele tek tri stanice,

a ne znamo jedno drugom doći.

Iste su nam budne trepavice,

u istoj noći

Da sjedneš preko puta, ne bih birao riječi

Pustio bih te govoriti o svemu što te priječi

A možeš li me voljeti kad nisam nasmijana

kad crna kosa skriva lice umorno od dana?

Sad mogu, ali kasno, to najviše me boli

Još drhtim kad te čujem, još nije sve preboljelo

Crna kosa na bijelom kaputu

još te tražim u svakom svom putu

Nisam htjela da me zoveš snom

nego da me čuješ za našim stolom zajedno

Sad nas dijele tek tri stanice

A ne znamo jedno drugom doći

Iste su nam budne trepavice

Drugi prozori u istoj noći

Drugi prozori u istoj noći

Drugi prozori u istoj noći

Drugi prozori u istoj noći

Drugi prozori u istoj noći