Kasni sati, ulica ne spava

tvoj osmijeh grije više nego riječi

Srce kaže da si prava

ali razum stalno bježi

Na usnama okus vina

u pogledu tisuću

Ti si moja tišina

U svetu gde su svi glasni

Ne pitaj me gde sam bio

Svaki put sam tebi došao

Koliko god da sam se grijao

U tvoj zagrljaj sam pao

Zlatokosa, noćas gori grad

Tvoje oči vode me na krivi put

Sve što dotakneš pretvori se u san

A ja bih opet birao isti krug

U-u

Zlatokosa, spusti zlatne kose svoje

da pronađem put do srca tvoga.

Ako svoje srce ne daš nikome,

ja ću ti bez straha dati srce svoje.

Zlatokosa, noćas gori cijeli grad

dok se svjetla lome po nama.

Ako odeš, neka stane ovaj sat,

jer bez tebe nema moga dana.

Neka pričaju da nismo jedno za drugo

Mi smo navikli na tuđa pravila

Kad me pogledaš sve traje dugo

Kao da vrijeme nije ni postojalo

Nema zlata koje vrijedi više

Od tvog smijeha kad me pogodi

Ako ljubav ima svoje ime

Onda ga noćas nosiš ti

Kad zora oboji naše korake

Pusti zlatne kose svoje

nek me vode ravno do srca tvoga.

Ako svoje snove skrivaš od svijeta,

ja ću svoje dijeliti do posljednjeg trena.

Zlatokosa, noćas gori cijeli grad,

naše sjene plešu bez kraja.

Dok me gledaš, znam da nisam sam,

u tvom pogledu pronašao sam svoj dom.