Ima žena koje prođu

kao vjetar preko usana

a ima i onih koje ostanu

u srcu za sva vremena

Jedna od njih to dobro zna

nosi ime Ivana

Duga crna kosa, pogled pun čarolija

osmijeh koji i najtužnije dane oboji

U očima joj nešto što se riječima ne da

kao da u njima cijeli jedan svijet se ogleda

Na licu joj nježnost, u držanju sjaj

kad se nasmije, ljepši postane i kraj

Ne trebaju zlato ni haljina od svile

dovoljno je da se nasmije, pa da oči zablistaju mile

I nije stvar u ljepoti što se vidi na prvi pogled

već u nečemu što se bitka kad ti se približi netko

Ima u njoj toplina, ima ponosa i stila

kao da je sudbina posebnu ženu stvorila

Ivana, Ivana, ženo očiju sjajnih

i u tvom osmijehu ima hiljadu tajni

Crna kosa, nježan pogled, ljepota bez kraja

ti si kao najljepša pjesma što se srcem opjeva

Ivana, Ivana, nek ti sreća bude dom

nek te ljubav uvijek prati svakom stazom tvom

Jer nisu sve ljepote stvorene da se gledaju

neke, poput tebe, zauvijek se u srcu čuvaju

Kad pustiš pogled, pa se nasmiješ blago

kao da na tren sve postane drago

U jednostavnosti kriješ posebnu moć

kao zvijezda što obasja najtamniju noć

Imaš nešto svoje što se ne može glumiti

nešto što se ne kupuje i ne može izgubiti

Nježna, ponosna, svoja u svakom trenu

ljepotom i pojavom osvajaš tihu scenu

Možda i ne znaš koliko vrijedi taj

osmijeh što ti lice krasi

nekad jedna lijepa duša

i bez riječi sve objasni

Ivana, Ivana, ženo očiju sjajnih

i u tvom osmijehu ima hiljadu tajni

Crna kosa, nježan pogled, ljepota bez kraja

ti si kao najljepša pjesma što se srcem opjeva

Ivana, Ivana, nek ti sreća bude dom

nek te ljubav uvijek prati svakom stazom tvom

Jer nisu sve ljepote stvorene da se gledaju

neke, poput tebe, zauvijek se u srcu čuvaju