Prošla je puteve pune tišine

Noći bez svjetla, dane bez širine

U srcu rane, u mislima bol

Al' nosi ih hrabro, sama je stala pred buru i mrak

Bez ičije ruke, svaki joj pad je lekcija nova

Snaga je njenog poraza snova

Pitaš je tiho: "Što je to muči?"

Samo se smiješi, tugu uči.

Sakriva suze iza trepavica,

kaže: "U redu je."

Prošla je puteve što šute u noći,

nosila terete što drugi ne vide.

U srcu joj rane, u očima snovi,

al' korača dalje jer drugačije ne umije.

Sama je stala pred vjetrove ljute,

bez ruke da je zagrli, bez glasa da je vodi.

Svaki joj pad bio je nova lekcija,

U redu, bit će bolje, vidiš.

Jaka žena, i kad slomi je dan,

ona ustane, opet gradi svoj san.

I kad joj srce tiho plače u tami,

ona svijet nosi, a stoji sama.

Jaka žena, to je njena moć,

ona izdrži i kad nema pomoć.

I sve što živi, sve što joj se sprema,

u duši nosi,

jer jaka žena je žena.

U godinama skrivenim između borbi,

naučila je voljeti sebe tiho.

Naučila je da ne treba nikome dokaz da je vrijedna, snažna i da ima svoje ja.

Iako podigla je sebe iz vlastitog pepela,

kao ptica što se nebo ne odriče,

I kad joj život zatvori vrata,

ona pokuca na druga i opet se pokrene.

Njena šutnja priča romane tuge,

al' njen osmijeh govori više od riječi,

jer jaka žena zna, sve prolazi,

ali ona ostaje i nauči se opet liječiti.

Jaka žena, i kad slomi joj se dan,

ona ustane, opet gradi svoj san.

I kad joj srce tiho plače u tami,

ona svijet nosi, a stoji sama.

Jaka žena, to je njena moć,

ona izdrži i kad nema pomoći.

I sve što živi, sve što joj se sprema,

u duši nosi, jer jaka žena je žena

Jaka žena, kad život joj prijeti

ona ustane da snove gradi

i kad je sama da nosi teret, a skriva ga osmjesima

Jaka žena, u srcu joj plamen

i kad je slome ona rodi dan

Na svojoj sjeni

sve što je boljelo promijeni

U borbama svojim naučila je stati

Nikome ništa ne mora dati

Sama je sebi i stijena i glas

I kad se ruši, ona čuva svoj spas

Diže se uvijek iz pepela svog

Svaki joj poraz postaje prag novog

Vrata kad zatvore, druga otvara

U duši joj hrabrost nikad ne odustane

Njena tišina romane piše

Al' osmijeh govori mnogo više

Jer jaka žena kad slomi se skroz, opet procvjeta

Kao najljepša ruža

Jaka žena kad život joj prijeti, ona ustane

Da snove gradi

Da nosi teret, a skriva ga osmijesima

Jaka žena, u srcu je plamen

I kad je slome, ona rodi dan

Sve što je boljelo promijeni

Jer jaka žena stoji na svojoj sjeni