Na zadnjoj smo klupi, već spava sav grad

Sve što sam prešutio izgovaram sad

Ti skidaš sandale, ja usporim hod

Uz rivu se ljulja zavezani brod

U džepu mi poruke, ne čitam broj

Večeras sam napokon potpuno tvoj

Na pola rečenice zadrhti mi glas

A

Ti primiš me čvršće, a more uz...

So na rukavima, tvoj obraz uz moj

Zvijezdama iznad nas ne pamtim broj

Polako me ljubi dok nadolazi val

Nek jutro još malo pričeka uz žal

Ne tražim od neba da zaustavi let

S tobom i običan dan

ima cijeli svijet

Kad vratimo ključeve i napustimo jug

Kad opet nas uhvati taj užurbani krug

U hodniku opet će jakna naći kut

A tvoje će cipele zapriječiti put

Ja gunđat ću kratko, ti prasnut ćeš u smijeh

Pa vidjet ću koliko je malen sav taj peh

I neće nam trebati ni pijesak ni brod

Da bos plešem s tobom kroz kuhinju uz pod

Sol na rukavima, tvoj obraz uz moj

Zvijezdama iznad nas ne pamtim broj

Polako me ljubi dok nadolazi val

Nek jutro još malo pričeka uz žal

Kažemo nebu da zaustavi let

S tobom i običan dan ima teleskop

Ne znam sve riječi kad zaboli dan

A mogu te slušati dok ne dođe san

Kad naše se nebo od oblaka skrije

Privući ću stolicu da budemo bliže

Sol na rukavima, tvoj obraz uz moj

Zvijezdama iznad nas ne pamtim broj

Glume, ljubi dok nadolazi val

Nek jutro još malo pričeka u žal

I kad isperem sol i kad završi let

Još želim s tobom taj običan svijet

Taj običan svijet