Noćas opet sam, na starom mjestu sam

Gledam prazne ulice i tražim gdje da znam

Kad je ljubav pukla među nama tiho

Kad je zauvijek postalo samo ništa i sivilo

Tvoje riječi još mi odzvanjaju kroz san

Svaki dodir sada peče kao dlan

Htio sam ti dati cijelog sebe, sve

A ostao sam samo čovjek bez adrese

Slomila si me

kao čašu bez dna

I bacila

jer ti više nije korisna

Ubila si sve u meni

gdje nekad srce bilo

Kažu vreme liječi ono što nas slomi

ali meni svaka nova zora dušu lomi

jer još te vidim u svakom prolazu

u svakoj pjesmi što svira o odlasku

A ti negde živiš

Živiš

Kao da ništa nije bilo

Kao da se moje srce nije

Zbog tebe raspalo

I krilo

Dok ja skupljam dijelove

Po podu od stakla

I učim kako disati

Kad ostaneš sam

Slomila si me

Kao čašu bez dna

I bacila

Jer ti više nije korisna

Ubijela si sve u meni

gdje nekad srce bilo, sad tu tama vlada

Ako ikad poželiš vratiti vrijeme

sjeti se da si sama ugasila mene

i nema više čovjeka kog si znala tad

ostao je samo pepeo i hladan grad

Slomila si me kao čašu od stakla

Jer ti više nije koristilo

Ubila si sve u meni

Gde nekad srce bilo

Sad tu tama vlada