Grad već spava, svetla gore, opet vozim bez cilja

Tvoje ime na ekranu, a ćutnja mi odgovara

Kažu vreme sve i...

Izliječi, meni nije pomoglo

Svaka ulica me vraća tamo gdje je počelo

Nije zlato sve što sija, znaš i sama

Iza osmijeha još stoji mala drama

Ako odeš, neka ide sve do kraja

Al' u srcu još si zadnja stanica

Poslije ponoći svi glume da su sretni

Čaše pune, a pogledi su prazni

Ako me tražiš, bit ću tamo gdje smo stali jer neke ljubavi

grad ne zastane

Posle ponoći grad zaboravi me,

al' ja još pamtim tvoje usne i tišine.

Možda sutra budemo samo prolaznici,

a večeras smo još uvijek isti krivci.

Nova lica, isti dim i isti ritam,

svako nešto skriva, niko ništa ne pita.

Ti si bila mir kad sve je bilo haos,

sad mi svaki korak zvuči kao oproštaj.

Ako jednom opet sretnemo se slučajno,

nemoj reći da je sve bilo uzaludno.

Neke priče nemaju kraj ni početak

Poslije ponoći svi glume da su sretni

Čaše pune, a pogledi su prazni

Ako me tražiš

Biću tamo gdje smo stali

Jer neke ljubavi

Nikad ne zastare

Telefon zvoni, al' ne javljam se više

Naučio sam da i tišina nekad piše

U retrovizoru ostale su slike stare

Dok kilometri brišu naše razgovore

Ne tražim krivca, ne tražim ni spas

Samo jednu noć da zaustavi

još u meni traje,

i kad te nema srce te prepoznaje.

Poslije ponoći svi glume ja su sebi,

čaše pune, a pogledi su prazni.

Ako me tražiš,

biću tamo gdje smo stali,

jer neke ljubavi

nikad ne zastare.

Možda jednog dana prođemo bez riječi,

kao da nas nikad nije znalo ovo mjesto,

al' kad ista pjesma ponovo nas spoji, znam da ćeš se sjetiti svega što

stoji, nisam isti

Vrijeme mijenja lice

al' još nosim tvoje ime između stranica

Neke rane nauče da šute

ali nikad sasvim da zacijele

Ako noćas poželiš da okreneš moj broj

nemoj razmišljati ko je bio u pravu

Život kratko traje da bježimo od onih

što su jednom bili cijeli naš svijet

Poslije ponoći, kad se ugase svjetla

ostane istina koju niko ne čeka

Ako me pronađeš među sjenama grada

Kad je stvarno prava, ostane da gori

i kad muzika prestane.

Nek grad priča svoje priče do jutra,

mi smo ostali između juče i sutra.

I ako se nikad više ne sretnemo ti i ja,

u svakoj ponoći živjeće naša uspomena.