Beograd je budan, a ja nisam svoj

Tvoje ime odzvanja kroz ovaj broj

Kažu: "Pusti, proći će", al' ne znaju svi

Neke žene odu, al' ostanu u krvi

Nema te, a svuda si, u svakom dimu, u svakoj čaši

Nema te, al' srce zna da bih te opet birao bez razmišljanja

I kad me pitaju gdje si ti

Ja kažem: "Negde daleko od svih", al' kad padne noć i ugase se

gradovi znam, još uvijek smo ti i ja u mislima

ti i ja u mislima

Pola grada zna za nas, druga polovina samo nagađa

Ti si htjela ljubav, ja sam jurio san, sad imam sve, al' nemam tvoj dlan

Poruke stare još čuvam u telefonu

ne brišem ništa, nek stoje u arhivu

jer neke stvari nisu za zaborav

samo naučiš da živiš s njima svaki dan

A ti si bila moj nemir i mir

moja greška koju bih ponovio opet

Krivi se kad te sretnem, glumim da sam hladan

a iznutra gorim kao zadnji upaljač.

Nema te, a svuda si,

u svakom dimu, svakoj čaši.

Nema te, a srce zna

da bih te opet birô bez razmišljanja.

I kad me pitaju gdje si ti,

ja kažem negdje daleko od svih.

Al' kad padne noć i ugase se gradovi, znam,

još uvijek smo ti i ja u mislima.

I ja u mislima.

A svaki vikend tražim tvoj pogled među ljudima

Možda si s drugim

Možda si sama

Možda me mrziš i to bi razumio, mala

Jer nisam bio lak

Nisam znao stati

Uvijek sam mislio da mogu sve popraviti

Sad bih dao pola ovog svijeta

Za jedan tvoj hej poslije ponoći

Ako ikad poželiš vratiti se

Ne pitaj gdje sam, znaš gdje sam

Isti grad, isti ljudi, isti ja

Samo malo manje vjere da ljubav pobjeđuje baš svaki put

reci mi jesmo li još uvijek mi.

Ako nas život opet spoji

Nema te, a svuda si

u svakom dimu, u svakoj čaši.

Nema te, a srce zna

da bih te opet birao bez razmišljanja.

I kad me pitaju gdje si ti,

ja kažem: "Negdje daleko od svih".

Al' kad padne noć i ugase se gradovi, znam

još uvijek smo ti i ja u mislima.

Ti i ja u mislima.