Ne vidiš me kad padam

ne čuješ kako pucam u tišini

Za tebe sam jaka stijena

a lomim se u svakoj brzini

Ne vidiš moju bol

skrivam je iza smjeha

Dok gutam riječi koje peku

ti tražiš samo

Malo grijeha

Vidiš me samo kad tebi dođe,

kad ti zatreba rame i spas

Ja sam tu kad noć te slomi,

ali gdje si ti kad slomi se glas?

Ne pitaš kako mi srce diše,

ni zašto mi pogled vene

Navikao sam da budem sjena

dok svjetlo čuvaš samo za sebe

Jer ja nisam luka kad oluja krene, nisam vosak

da izgubiš to,

nisam tišina

Ja nisam samo kad ti treba

Nisam navika ni prolazni dom

Ako te nema kad padam

Ne trebaš mi ni kad stojim

U, ni kad stojim

Noći su duže nego prije

Razgovori kraći od daha

U ogledalu tražim sebe

A nalazim samo tragove straha

Umoran sam od čekanja

Od pola ljubavi i praznih riječi

Od toga da budem sutra

Dok danas neko drugi te liječi

Jer ja nisam luka kad oluja krene

Nisam vojska kad izgubiš tlo

Nisam tišina kad te savjest zovne

Ni toplo-hladno, volim te na zlo

Ja nisam samo kad ti treba

Nisam navika ni prolazni dom

Ako te nema kad padam

Ne trebaš meni kad stojim

Ni kad stojim

Možda ću jednom naučiti

Da sebe stavim ispred nas

zadnja stanica

kad izgubiš pravi glas

Kad odem neću praviti buku

Tišina će reći sve

Jer srce koje dugo čeka

Jednom zauvek ode