Grad je budan, a mi nijemi

Na asfaltu ostali su tragovi

Tvoje ime nosi svaki vjetar

Ali više ne zna put do mojih snova

Telefon šuti kao da zna

Neke riječi kasno dolaze

Sve što smo bili stane u sekundu

kad se vrata zauvijek zatvore

A još te tražim u licima prolaznika

kao da će vrijeme vratiti nas

Kad se svjetla ugase

ostaneš mi ispod kože

Srce pamti ono što razum ne može

Nek me nosi ova noć

Ako jutro nema te

Sve bih dao da još jednom

Izgovoriš moje ime

Nisam svetac

Znam da grešio sam, previše ponosa

malo istine

sad brojim zvijezde

umjesto poruka

i učim živjeti s tišinom

Ako postoji mjesto gdje se ljubavi vrate

čekat ću bez pitanja, bez sata

jer neke priče nikad ne završe

samo naučiš živjeti u ranama

Kad se svjetla ugase

ne bojim se mraka više

najteže je kad se srce

na tvoje ime još uvijek diše

Ako me ikad potražiš

Biću tamo gdje smo stali

Možda nismo bili vječni

Ali smo bili pravi