U tišini večeri kad vjetar šapuće

tvoje ime u meni tiho se ponavlja

Svaka zvijezda što s neba padne nosi trag

tvojih ruku toplih i blagih

Koraci moji traže put do tebe

kao rijeka što ne zna drugo more

Srce mi govori u tihom plamu

Ona je dom, ona je zora

Ti si moje svitanje, moje tiho more

kad te grlim nestaju sve zore

bez kraja dan

Kad kiše krenu i svijet utihne

Tvoj glas mi svijetli kroz tamu

U tvom osmijehu svaka briga nestaje

U tvom dodiru nalazim hrabrost

Na putu dugom kroz daljine sive

Ti si mi kompas, zvijezda i plamen

Čak i kad šutim, ti znaš riječi

Jer srce tvoje kuca uz moje

Ti si moje svitanje, moje tiho more

Kad te grlim nestaju sve zore

Ljubav bez kraja, naš beskrajan dan

Ti si moje svitanje, moje tiho more

Kad te grlim nestaju sve zore

U tvom dahu dišem, u tvom pogledu sam

Ljubav bez kraja, naš beskrajan dan

Kad jednog dana godine prolete

I srebro nam krasi kosu

Tvoja ruka neka u mojoj počiva

Jer s tobom mladost nikad ne gasne

U svakom pogledu, u svakom dahu

Ti si početak i kraj mog svijeta

te žele, mi smo zauvijek

Neka nas vjetrovi nose

dvije iste duše

Ti si moje svitanje, moje tiho more

Kad te grlim, nestaju sve zore

U tvom dahu dišem, u tvom pogledu sam

Ljubav beskrajna, naš beskrajan dan

Dvije duše, ista vatra, isti grad

Na istom ritmu srce kuca, tvoj je znak

Kad me pogledaš, svijet stane, sve je jasno

Dva puta jedno, ljubav što se rađa