Na bijelom kaputu još tvoja je vlas

Na stubištu zastanem, učini se glas

U džepu dva računa, na svakome nas dvoje

Sad konobar ne pita, već odnosi tvoje

Tvoja crna kosa preko mojega dlana

To pamtim bolje nego datum rastanka

Bila si savršena, govorio sam svima

pred njima

Crna kosa na bijelom kaputu

još te tražim u svakom kaputu

Nisam htjela da me zoveš snom

nego da me čuješ za našim stolom zajedno

Sad nas dijele tek tri stanice

a ne znamo jedno drugom doći

Iste su nam budne trepavice

drugi prozori u istoj noći

Još crnu kosu vežem kad počinje kiša

Gubim već satima

Kad kažeš: "Savršena", ja spustim pogled niže

jer svaki takav ukras od tebe me odmiče

Trebala sam rame, ne okvir pozlaćen

da smijem loše dane donijeti u stan

Crna kosa na bijelom kaputu

i još te tražim u svakom šaputu

Nisam htjela da me zoveš snom

nego da me čuješ za našim stolom zajedno

Sad nas dijele tek tri stanice

a ne znamo jedno drugom doći

Iste su nam budne trepavice

u istoj noći

Da sjedneš preko puta, ne bih birao riječi

Pustio bih te govoriti o svemu što te peče

A možeš li me voljeti kad nisam nasmijana

Kad crna kosa skriva lice umorno od dana

Sad mogu, ali kasno, to najviše me boli

Još drhtim kad te čujem, još nije sve preboljelo

Crna kosa na bijelom kaputu

Još te tražim u svakom saputniku

Nisam htjela da me zoveš snom

Nego da me čuješ za našim stolom zajedno

Sad nas dijele tek tri stanice

oči

Iste su nam budne trepavice

drugi prozori u istoj noći

drugi prozori u istoj noći

drugi prozori u istoj noći