Gledam te dok svijet polako staje

Svaka riječ mi premala postaje

U grudima sve glasnije gori

A tišina najviše govori

Pokušam da složim rečenice

Glas se izgubi negdje između istine

Jer ono što osjećam za tebe ja

Ne stane u slova, ne stane u glas

Bolje da šutim, nek oči pričaju

U njima sve tajne se skrivaju

Koliko te volim, ne znam reći

Riječi su slabe, previše su male, svjedoci sreći

Bolje da šutim kad pogled zna sve

Što srce nosi, pripada tebi, ne meni, ne

Kad me pogledaš, razumjet ćeš sve

I širi krila

Svaki dodir kao da vrijeme briše

Ti si razlog što dišem sve tiše

Tražim riječi, a sve su prazne

Pored tebe sve druge su lažne

I kad bih mogao sve reći naglas

Znam da bi izgubilo svoj sjaj i glas

Jer ovo što među nama sad je

Ne treba riječi, previše je jače

Bolje

da šutim,

nek oči pričaju.

U njima se tajne sakrivaju.

Koliko te volim,

ne znam reći.

Riječi su slabe, previše su mali

svjedoci sreći.

Bolje je da šutim kad pogled zna sve.

Što srce nosi pripada tebi, ne meni, ne.

Kad me pogledaš,

razumjet ćeš sama

što ne mogu reći, u tišini ti dam.

Ako ikad posumnjaš u mene,

pogledaj me, tu su sve

Zato ćutim

i puštam da vidiš

koliko te volim

i kad ne izgovorim ništa.

Jer kad riječi nestanu,

ostaje sve

što osjećam za tebe.

Zauvijek.